Putovanje kroz sjecanje

Dobrodošli na moj blog. Ovdje pišem o sebi i svojim razmišljanjima stvarajući neki svoj bez konačni svijet.

22.03.2017.

Veliko zašto.

Što se to samnom događa? Zar ljudi uspijevaju doprojeti do dijela mene koji nisu uspijeli pokvariti? Ne,nine to. Nešto drugo je. Nešto se u meni događa,nekakvi se ratovi vode. Srce izgleda da popušta nakon dugo vremena svoje okove i otključava jedna po jedna vrata ali mozak ne dopušta. Shvaća da ću još jednom biti povrijeđena. Zar ću zbog manipulacije postati ono što sam se klela da nikada ne bih? Zar zbog necega što bi trebala nazivati ljubavi izgubim najdragocijenjeni dio sebe? Hmm ne. Neću se osvećivati ali neću ni prihvatiti igru. Što je to s nama ljudima? Što nam to neda otići ili pak nas uvijek vraća na mijesto gdje posljednji put smo pali? Zašto je teže otići od nespunjenosti i tuge nego izgubiti sreću misleći da ti je u toj sreći nešto nedostajalo? Iznutra praznina,a na licu lažni osmijeh. Pred ljudima samo gluma i lažna blještavost. Što me to još drži na mjestu gdije sreća dolati u gramima,a tuga u loncima? Što me još drži pored osobe s kojom sam ponekad sretna ali nikad ispunjena? Zašto stojim u tami kada poznajem svijetlost i put do nje? Čega se bojim? Da ću izgubiti još nekoga ili spoznaje da opet sam bila sama iako sam "na papiru" imala nekog?

20.03.2017.

Pozitivna mašta

Dobra večer. Evo mene ponovo nakon mijesec dana. Nažalos nisam bila u mogućnosti pisati. Puno toga se izdešavalo u mom životu u tih mijesec dana. Ponovo sam konobarila te napokon prešla raditi u struci. Ovih dana se razmišljam da pokrenem svoju stranicu tj.bolog o modi. Imam zaista dosta stvari koje volim,a moda i šminka su jedno od toga. Na to razmišljanje su me potaknuli prijatelji i razni ljudi. Uvijek me netko pita da li sam isprobala neki prozvod. Inace imam jako osjetljivu kožu i kosu zato većina prozvoda drugačije reagira na mom tijelu. Svaki put kupujem neki novi prozvod od rrazličitih proizvođača dok ne nađem neki koji mi zaista odgovara mom tipu kože. O toj mojoj ideji nisam još nikome ništa govorila jer zasad je to samo ideja. To bi bio još jedan moj hobi i obaveza. Jer uz posao i stvari koje idu mi kao ženskoj osobi. Imam puno hobija koje sam stvorila sebi neki od njih su pjevanje,cranje,šivanje itd. Što mislite dal da se okušam u još nečemu što zaista volim ì u što sam upucena? Trenutno pišem preko mobitela jer mi je laptop u kvaru pa oprostite ako ima grešaka u pisanju. Od srca vas pozdravljam. Do sljedeceg tipkanja,želim vam ugodnu večer.

05.02.2017.

Nešto moje

Moja hladna kraljica ipak nije bila toliko hladna. Vidio sam to one noći kada sam prvi put odustao od nje, a ona od nas. Moja kraljica je zaplakala. Tada sam ugledao nježno dijete u njoj ali već je bilo kasno. Ovo je jedan od citata sam koje sam napisala. Ima ih mnogo,ne objavljujem ih nigdje. Držim ih za svoju privatnost i pišem ih za svoju dušu. Iskreno,ne znam zašto sam odlučila ga podijeliti s vama. Nekako mi je poseban.

03.02.2017.

Uspavani svijet

Sjećanja? Što su sjećanja? Ono što smo zaista doživjeli ili ponekad ono što što bi željeli doživjeti? Puno uspomena nam se vrti u glavi koje se protežu još od naših najmlađih dana. Toliko stvari mislimo da smo zaboravili, a zapravo nam treba samo sitnica. Poznati parfem,miris,okolina itd. Mislimo da je sve prošlo i uspomene i osjećaj.Dok nas nešto ponovo ne probudi. Srela sam danas svoju staru ljubav. Bio je ona što je zovu posebna ljubav u mom srcu ali koliko ljubavi toliko bola kasnije. Prošlo je 2 godine od našeg posljednjeg susreta. Poznati miris okrećem se on. Još uvijek koristi miris koji sam mu jednom ja kupila. Oči u oči nakon toliko godina,jedan dodir ruke i vratili se svi dani u trenu kao da je neko mi u glavi upalio film i ubrzao ga. Zaplakali smo i jedan i drugi i opet se rastali. Odavno smo i jedan i drugi krenuli dalje. Zavoljeli smo i zaručeni za nekog drugog s kim smo sretni. Nema potrebe da pričam o privatnim stvarima koje je prošla tadašnja naša veza. Jednostavno pitanje na kraju ostaje, da li čovjek ikada zaista preboli i zaboravi ili potisne sve to duboko u sebi dok nešto na neki tren ponovo ne pokrene? Još jedno pitanje na koje ne znam odgovor. Ne moj te me krivo shvatiti,samo želim postaviti pitanja koja se bojimo. Pišem iz iskustva i o stvarima o kojima razmišljam. Sada vas napuštam u potrazi za ponekim odgovorom. Želim vam ugodnu noć.Do sljedećeg tipakanja.

30.01.2017.

Nepovezane misli

Ispričati ću vam jednu priču. Hmm,odakle početi? Pa evo pokušati ćemo od nekog početka. Poznajem jedno osobu,nazovimo je osoba X. Jedno vrijeme sam radila kako konobarica u nekoliko lokala i ta osoba je uvijek bila u mojoj smjeni od početka do kraja. Svi šefovi su bili oduševljeni mojim radom. I željeli su da ostanem ali nažalost zbog nekih životnih okolnosti morala sam prekinuti radni odnos. Sada bi željela ponovo raditi kao konobarica dok ne budem u mogućnosti prijeći u svoju struku. To osobi X smeta. Zašto? Ne znam. I dok ta osoba X ima mogućnosti raditi ali ne želi samo sjedi doma i igra igrice. Ja želim raditi i aktivno tražim posao. Ima oca kod kojeg može raditi u firmi,svaki oglas koji vidi je komentar a već se netko 100% javio. i tako iz dana u dan. Nikad nisam shvaćala te ljude koji traže posao a mole boga da ga ne nađu. Razmišljam dali mi treba u životu osoba koja ne želi raditi i koja će svaki put kada se ja zaposlim biti ljubomorna,a opet posuđivati novce od mene i stalno ispitivati koliko novaca sam zaradila i koliko imam.Roditelji su je naučili da ne treba ništa raditi, a dobije što poželi. Dok sam ja cijeli život naučena da moram raditi i zaraditi. Ja obožavam pisanje i čitanje knjiga. Ta osoba živi od želje za pokazivanjem i luksuza,jedna knjiga u životu pročitana. Posvećena sam pisanju i jednom sam dala toj osobi X da pročita nešto moje što pišem. Kada je čitala mnogim riječima nije znala značenje kao npr. nostalgija i kliše. Kako da ja objasnim nekome tko samo zna za zabavu i pokazivanje drugima značenje te riječi? Nekome tko me je život bio na dlanu pružen? Ne osuđujem to je lijepo kada djeci možete pružiti puno toga. Samo da li shvaćate što ponekad radite od njih? Kako će naučiti o životu kada su naviknuli da mogu dobiti što požele jednim pokretom ruke?Što se to dešava s nama? Ne mislim na mlade samo nego i stare. Zaboravljaju se običaji,načini uživanja. Svi postajemo robovi modernog doba da bi bili prihvaćeni. Razmišljam se. Što je to u ljudima toliko bitno da život potrate na pokazivanje drugima,a ne na ulaganje u sebe. Zašto imamo te granice da je bitno što drugi misle,a ne ono što zapravo jesmo? Zašto i naš glazbeni ukus treba biti u nekom kalupu? Ne treba samo se bojimo biti sami na nekom putu. Sigurni smo ako idemo istim putem kao i drugi iako je taj put pogrešan. Bojimo se reći ono što mislimo,pokazati ono što jesmo i ostvariti ono što želimo. Zašto? Zbog straha. Nije to strah od pada i neuspjeha nego od mišljenja drugih ljudi. Zato i jesmo postali toliko ne sretni i nezadovoljni jer radimo ono što drugi žele vidjeti,a ne ono što mi želimo pokazati. Sreća se krije u nama samo treba nam hrabrosti da je odkrijemo i obrišemo granice tuđih mišljenja.

29.01.2017.

Povratak

Pozdrav.Jednom davno sam otvorila svoj profil ovdje i imala blog. Došlo je vrijeme kada nisam imala vremena niti inspiracije za pisanje. Obrisala sam stare postove zbog privatnih stvari koje su mi se izdešavale. Sada sam opet dobila potrebu i želju za pisanjem bloga. O čemu ću pisati? Iskreno,nemam neki određeni pravac o kojem ću. Ponekad o svom životu,pjesmam,filmovima itd. Da ne duljim. Što me inpiriralo da se vratim starom noćnom životu kada sam samo sjedila za svojim laptopom i pisala postove? Hmmm. Pa ponajprije život i stvari koje su mi se izdešavala, ali večeras me naveo jedan odgledani film na razmišljanje i da ponovo otvorim svoj blog. Taj film je bio Pedest nijansi sive.Pričalo se o njemu kako je previše pornografski itd. To me odbijalo da ga pogledam ali odlučila sam ga pogledati sada kada se stišala buka i galama oko tog filma. i shvatila sam koliko je poučan. Naveo me na razmišljanje o tome koliko je čovijek zaista iskren prema sebi,koliko mračnih tajni se krije u svima nama? Dali smo ono što mislimo da jesmo? Što smo spremni uraditi zbog ljubavi,a da li smo spremni odbaciti ljubav zbog sebe? Sve su to teška pitanja zbog kojih je potrebno duboko uronuti u svoju dušu i otvoriti i one dijelove koje su vas najviše povrijedili. Koliko djetinjstvo i ostalo utiječe na nas i kroz našu budućnost? Iskreno iz iskustva se usudim reći previše. Previše pitanja premalo hrabrosti za otkriti odgovre. Jer ljudi su takvi boje se otvoriti sebi,a kamoli drugima. Glumimo da je sve uredu i da smo jaki i nedodirljivi. Zašto to? Zbog straha od osude i da ćemo biti manje vrijedni. Sve ono za što krivimo druge je samo istina da smo sami krivi. Pokušavamo se drugima dokazivati,a zapravo sebi se dokazivamo da sakrijemo ono što se krije u nama. Tko smo i što smo zapravmo mi? Dali smo rođeni već kao određene osobe ili su to drugi i prošlost od nas izradili? Ne znam na to pitanje još uvijek tražim u sebi kao i odgovor na ostala pitanja. Pokušaj te i sami sebe zapitati i pronaći odgovor.Toliko od mene za večeras. Želim vam lijepu noć.